STIFFova radionica ▷ Osvrt na film Rubber Romance

ENGLISH

U susret novom festivalskom izdanju odlučili smo se prisjetiti i nekih prošlogodišnjih filmova i to kroz radove studenata koji su pohađali STIFFovu radionicu pisanja filmske kritike pod vodsvom Dejana Durića. Prvi osvrt koji objavljujemo je onaj mlade kritičarke Betty Stojnić na dokumentarni film Sophie Dros iz Nizozemske pod nazivom Rubber Romance (Gumena Romasa). Film je  prošle godine prikazan u programu blago erotske tematika pod nazivom Ponoćne priče. Rubber Romance nas vodi na putovanje kroz mračne fantazije pokornog sado-mazo roba i dočarava njegovu romansu s ženom koju smatra svojom dominantnom gospodaricom.

RUBBER ROMANCE / GUMENA ROMANSA
(2014, rež: Sophie Dros)

tekst Betty Stojnić

a2_rubber_romance_final_rgbStudentski dokumentarni film dio je cjelokupne filmske kulture koji možda najmanje zazire od obrađivanja kontroverznih tema, ali, s obzirom na količinu iskustva prosječnog studenta filmske režije, to nije nužno garancija za kvalitetu. Ipak, mlada nizozemska redateljica Sophie Dros ne dopušta da njen uradak bude obilježen isključivo ekstremnom tematikom, već i specifičnom atmosferom i razinom dirljivosti koja je iznenađujuća za dokumentarni film o marginalnim oblicima seksualnosti.

Rubber Romance kratkometražni je dokumentarni film koji je svojevrstan stilizirani prikaz seksualnog života sado-mazo sluge Knuffelfantje. Knuffelfantje, nazvan tako od strane svoje gospodarice, profesionalne domine Madieanne, znao je od petnaeste godine da ga fasciniraju lateks i guma. Osjećaj gume na svojoj koži pružao mu je znatno seksualno zadovoljstvo, uključujući i fantazije o seksualnoj submisiji. BDSM nije osobito rijetka tema dokumentaraca koji nastoje biti šokantni, ali pristup prema takvim supkulturama u filmu često uključuje dehumanizaciju i senzacionaliziranje ”drugosti” ljudi koji u njima sudjeluju. Ovaj film, s druge strane, naglašava element ljudskosti koji je prisutan u svakoj interakciji koja je jednako intimna kao ona između Knuffelfantjea i Madieanne. Svaka scena u kojoj je prikazan njihov odnos vrvi emocionalnošću (ponekad i prenaglašeno) uz prikladno ganutljivu popratnu glazbu. Njihov dijalog je minimalan, a sam Knuffelfantje nije osobito specifičan dok pripovijeda o tome kako su se upoznali i kako zapravo njihov odnos funkcionira. Svi konkretni detalji prepušteni su mašti gledatelja, a njihovi identiteti sakriveni su vješto, bez ometanja filmske radnje (doduše to postaje manji izazov kada je dio života filmskih subjekata proveden pod kožnim maskama). Scenaristički elementi filma manje su naglašeni u usporedbi s vizualnim tehnikama i manipulacijom tonova i izvandijegetske glazbe. Uvodna scena je među najupamtljivijima: Knuffelfantje je prikazan kako u nekoliko krupnih kadrova navlači gumene rukavice i ostatak svog lateks odijela dok se u isto vrijeme asocijativno nižu kadrovi insekata i drugih organizama kako izlaze iz svojih ličinki i poprimaju nove, naprednije oblike. Poruka je jasna, ali vrlo elegantno iznesena: Knuffelfantje je, pronašavši i prihvativši element sebe kojeg bi mnogi sakrili ili potisnuli, postao nova, bolja, istinitija verzija samoga sebe, a njegova gospodarica sastavni je dio procesa upotpunjavanja njegova života i ličnosti. Na vizualnoj razini, vrlo je ilustrativna poveznica između čahura kukaca i njegove obavijenosti gumom. Prilikom dolaska do svog zaključka, film po prvi put postaje eksplicitan. Prikazani su raznorazni trenutci iz ”seansa” Knuffelfantjea i Madieanne koji uključuju, između ostalog, vezivanje i gušenje. Tih nekoliko završnih scena nelagodno su dugačke i ujedno predstavljaju trenutak kada film postaje auditivno sasvim kaotičan. U tom cijelom procesu dio prijašnje dirljivosti i iskrenosti donekle se gubi i biva zamijenjen jezom i uznemirenjem. Time se, nažalost, ujedno gubi dio osebujnosti ugođaja iz prve dvije trećine filma.

Rubber Romance stilski je vrhunsko djelo u usporedbi s većinom drugih studentskih dokumentaraca. Klizavi i uglačani se izgled gume na početku imitira korištenjem crno-bijelih scena visokog kontrasta između svjetla i sjene. Zvukovi gužvanja i rastezanja gume često su istaknuti i naglašeni, auditivni detalj koji stvara dojam skoro pa i neugodne fizičke blizine prikazanim predmetima. Sve u svemu, pažnja pridata atmosferi razlikuje Rubber Romance od velike većine studentskih filmova te pruža unikatan način predstavljanja BDSM kulture. Knuffelfantje, jedan od njenih ekstremnijih članova, nije objekt istraživanja, već je subjekt kroz kojeg se indirektno mogu doživjeti i one emocije intimnije od samog seksualnog zadovoljstva koje se javljaju kada drugoj osobi dajemo potpunu kontrolu nad nama.

ENGLISH

Categories: